Tko je jakov?
Jakov Knežević rođen je 2008. godine u Šibeniku, a danas živi u Zagrebu. On je naš sin, brat, mladi umjetnik. I prije svega — naš Jaki. Jakov ne govori riječima, ali to ne znači da nema što reći. Njegov svijet bogat je osjećajima, interesima i vlastitim načinom doživljavanja života. A mi, njegova obitelj, godinama učimo razumjeti ga i upoznavati. Autizam je dio naše svakodnevice. Naš put nije uvijek bio jednostavan, ali nas je naučio strpljenju, razumijevanju i tome da se najvažnije stvari u životu često ne izgovaraju riječima.
On je svoj
Sretan je i bezbrižan kada njegov dan ima poznat ritam i kada zna što ga očekuje. Iskreno se raduje sitnicama, ponekad kao da je dobio najveće blago na svijetu. Snažno je vezan uz nas — mamu Ninu, tatu Dragu i brata Filipa.
Kada mu je teško, na svoj se način nosi s izazovima. Neposredan je, iskren i instinktivan, bez pretvaranja i potrebe da bude netko drugi. Za nas je on jedna čista duša koja nas svakodnevno podsjeća koliko su male stvari zapravo velike.
Sreća
Još od najranijeg djetinjstva pokazivao je posebnu ljubav prema modeliranju, crtanju i stvaranju. Njegova nevjerojatna usredotočenost, strpljenje i pažnja prema detaljima oduvijek su nas fascinirali.
S vremenom su nastajali sve složeniji radovi. Gradovi, arhitektura, ulice, portreti, životinje i zamišljeni svjetovi postali su dio njegova umjetničkog izraza.
A nešto nas posebno raduje — Jakovljeva sreća kada pohvalimo njegov rad. Taj osmijeh i zadovoljstvo za nas vrijede više od bilo kojeg priznanja.
Prije nego što je njegove slike upoznala publika, mi smo bili njegova prva publika. Nismo znali kamo će ga stvaranje odvesti. Željeli smo mu samo pružiti priliku da razvija ono što toliko voli.
‘Bijeg’ od kuće
A onda su njegove slike počele izlaziti iz našega doma. Njegova prva samostalna izložba „Moje slike su moj glas” bila je jedan od najemotivnijih trenutaka našega obiteljskog života. Gledati njegove radove pred publikom, nakon svih godina odrastanja, truda i neizvjesnosti, bio je osjećaj koji ćemo zauvijek pamtiti.
Posebno mjesto u njegovu umjetničkom putu zauzima i „Arsenov đir”, inkluzivni pjesnički vodič posvećen Arsenu Dediću i Šibeniku, u kojem su Jakovljeve ilustracije postale dio jedne lijepe kulturne priče.
No, postoji nešto što nam je važnije od svih izložbi i priznanja.
Ne želimo da se Jakova promatra kroz sažaljenje niti da njegove slike budu vrijedne samo zato što ih je stvorio mladić s autizmom.
Želimo da ljudi u njima prepoznaju umjetnost. Da zastanu pred njegovim radovima zbog boja, detalja, kompozicije i osjećaja koji u njima pronalaze.
Jer Jakov nije samo njegova dijagnoza. Nije ni samo njegova umjetnost. On je naš sin i brat. Mladić koji ima svoj karakter, svoje želje, radosti i teške trenutke. Netko tko nas je naučio gledati život drugačijim očima.
Ova stranica nastala je kako bismo sačuvali njegove radove, podijelili ih sa svijetom i pružili mu prostor za daljnji umjetnički razvoj.
Stvaranje
Ne znamo kamo će ga taj put odvesti. I ne moramo znati. Dovoljno nam je vidjeti ga sretnog dok stvara, usredotočenog nad novim radom i ponosnog kada zajedno pogledamo ono što je napravio.
Jer Jakov nije jedna dijagnoza, jedna izložba ni jedna slika.
On je mnogo više od svega toga. On je naš Jaki. A ovo je njegov svijet.
Dobro došli.
S ljubavlju,
Mama Nina, tata Drago i brat Filip